Latest Posts

Coolerica – cool knjiga recepata

Coolerica je krenula sa radom, jedinstvena knjiga recepata koju mogu kreirati korisnici Coolinarike, a može je kupiti svatko. Knjiga je svaki puta jedinstvena i zanimljiva. Da stvar bude još zanimljivija, snimao se video koji služi ostalim korisnicima kao pomoć u tome kako se koristiti Coolericom, a i ja sam dobio priliku zajedno sa ostalim korisnicima da budem dio toga.

Cijeli članak o druženju možete pročitati na ovom linku, a video help i video kako se snimala Coolerica možete pogledati na kraju posta.

Kako smo “ispekli” video pomoć?

Začinjeni hrskavi kolutići luka

Volite klasične pržene kolutiće luka? Postoji i jednostavnija varijanta koja je bezo gotova, a uz malo mašte i ukusnija. Sa samo nekoliko sastojaka pripremit ćete jelo koje će uz neki umak ili dip savršeno odgovarati kao grickalica za party. Začine za krušne mrvice koristite po želji, a sol i papar po ukusu.

 
Sastojci
  • 70 g krušnih mrvica
  • 1 žličica sušenog origana
  • ½ žličice mljevene slatke paprike
  • 2 veće glavice luka
  • 2 – 3 žlice mlijeka
  • 1 jaje
  • sol
  • svježe mljeveni papar
Priprema
  1. U dubokom tanjuru dobro izmiješati krušne mrvice sa origanom, mljevenom paprikom, soli i paprom.
  2. U drugom tanjuru vilicom lagano umutiti jaje sa mlijekom.
  3. Luk oljuštiti i narezati na tanke ploške te razdvojiti kolutiće. Svaki kolutić uroniti u smjesu jaja, a zatim dobro uvaljati sa svih strana u krušne mrvice.
  4. Pećnicu zagrijati na 180 °C. Panirane kolutiće luka slagati na lim tako da se djelomično preklapaju i peći u pećnici oko 30 minuta. Nakon prvih 15 minuta kolutiće okrenuti da se ravnomjerno ispeku sa obije strane.
  5. Gotove kolutiće poslužiti uz umak po želji.
Napomena
Kolutići luka trebaju iznutra ostati mekani dok izvana treba biti hrskava korica.

 

 

Vafli s bademima i jogurtom

Vafli kao desert su sasvim lagani i jednostavni za pripremu dok će ova kombinacija badema, meda i limuna uz dodatak jogurta oduševiti sve njihove ljubitelje. Posebnu mekoću daje čvrsto tučeni snijeg od bjelanjaka koji vafle čini još mekšima. Ukoliko zamijenite obično brašno integralnim dobit ćete zdrav i još ukusniji desert.

 
Sastojci
  • 75 g omekšalog maslaca
  • 50 g meda
  • 1 vanilin šećer
  • 3 jaja
  • 75 g pšeničnog glatkog brašna
  • 75 g mljevenih badema, prethodno poprženih
  • ½ žličice praška za pecivo
  • 125 ml mlijeka
  • 125 ml jogurta
  • naribana korica ½ limuna
Za posluživanje:
  • 100 ml vrhnja za šlag
Priprema
  1. Omekšali maslac miksati sa medom i vanilin šećerom.
  2. Odvojiti žumanjke od bjelanjaka. Bjelanjke izmiksati u čvrsti snijeg, a žutanjke dodati u smjesu maslaca i dobro izmiješati. Postepeno dodavati brašno, bademe i prašak za pecivo. Dobro promiješati.
  3. Na isti način dodati mlijeko, jogurt i limunovu koricu, a na kraju lagano umiješati snijeg od bjelanjaka.
  4. Zagrijati aparat za vafle, lagano ga namastiti i stavljati u njega 1 – 2 malene kutljače tijesta te ispeći vafle na umjerenoj temperaturi. Gotove vafle izvaditi i pustiti da se pojedinačno hlade na žičanoj podlozi. Nastaviti sa izradom na isti način dok se ne potroši svo tijesto.
  5. Vafle poslužiti uz tučeno slatko vrhnje.

 

 

Papar kao kralj mirodija

Ako još niste pročitali knjigu Jacka Turnera, Začini povijest jednog iskušenja, svakako vam je preporučam za pročitati. Jack turner nas svojim opisima vodi kroz povijest začina, od njihovog otkrivanja do njihove trgovine, ali cijelo vrijeme se upravo jedan začin najviše ističe – papar.

Papar se prvi puta spominje u 4. Stoljeću prije Krista, a u Indiji (koja se smatra njegovom domovinom). Bio je kao i sol, dragocjena mirodija, a njegova je vrijednost porasla u Rimskom Carstvu. Arapi su se obogatili opskrbljujući Rimljane paprom, a rimski trgovci hranom često su znali miješati bobice borovica sa bobicama papra kako bi papar dulje trajao, a oni više zaradili. U veneciji je u 15. Stoljeću postojao i propis protiv krivotvorenja papra.

U mnogim su se zemljama u srednjem vijeku pomoću papra nametali, plaćali ili izjednačavali porezi, carine, otkupnine za kmetove i rente. Nakon ukidanja takvog plačanja ljudi su govorili o „plačanju paprom“ ili „carinjenu paprom“.

Nakon otkrića morskog puta po Indije Portugalci su uveli monopol na začine koji je zapravo bio monopol na papar. Proizvodnja papra se polako pomicala iz Indije prema zapadu, ali i prema istoku – prema Sumatri, malajskom otočju, Tajlandu i Borneu, a iz Timora i Macaoa u Brazil su ga prenijeli jezuiti odakle se vrlo brzo proširio i na druge krajeve.

Papru su se pripisivala ljekovita svojstva. Tako se crni papar zbog tvari koje peku i mirišu, koristio za poticanje rada probavnih organa i kao lijek protv visoke temperature, želučanih tegoba i upale grla. U novije vrijeme papar je nestao iz medicine i koristi se uglavnom kao začin pri jelu.

Papar potječe iz ekvatorijalnih šuma Indije ali se za bobice sa obale Malabar misli da su najbolje. Papar je trajna loza kojoj treba oko osam godina da dostigne zrelost, a nakon toga će u dobrim uvjetima nastaviti davati plodove do 20 godina.
Bobice zelenog papra beru se  još nedozrele, a njihov okus je nešto blaži i sočniji ali nije u potpunosti bez arome. Ako se iste te bobice osuše na suncu, postaju crni papar. Te iste bobice se za bijeli papar ostavljaju na biljci dok u potpunosti ne sazriju i postanu crvene. Tada se natapaju i gule pa se ogoli bijela unutrašnjost koja se zatim suši. Njegov okus je nešto manje pikantan od crnog papra.

Crni i bijeli papar

Postoje mnoge vrste  crnog i bijelog papra različitih okusa što ovisi i o mjestu gdje se uzgajaju. Singapurski crni papar, s Malajskog poluotoka ima osobit okus zbog lokalnih načina sušenja (prilično velike bobice prostiru se na obješene  mreže za sušenje ispod kojih tinjaju zapaljene aromatične trave. Dim istodobno suši i daje okus bobicama, koje su jedna od najaromatičnijih vrsta papra). Papar Alleppery  i Tellichery rastu na indijskoj obali Malabara. Njihov okus je aromatičan i manje prodoran od drugih vrsta crnoc papra. Bijeli papar iz Talijanskog Livorna je fini papar koji se proizvodi u ograničenim količinama.

Papar mignonette

Papar mignonette je grubo mljevena mješavina crnog i bijelog papra u zrnu i često se koristi u Francuskoj, kako u kuhanju tako i kao stolni začin. Njegova prednost je u tome što je vizualno privlačna mješavina crnog i bijelog papra, te mješavina dvaju različitih okusa. Recept je jednostavan: jednaka količina crnog i bijelog papra, grubo mljevenog, tuče se, najbolje u mužaru. Ova se mješavina može koristiti u svakom receptu koji zahtijeva obični drobljeni papar u zrnu, ali osobito je dobra na odrescima s paprom.

Papar je na cijeni zbog svoje tople arome i snažnog okusa koji daje puninu i ravnotežu mnogim jelima.

Liker od oraha (Orahovac)

Orasi osim što su jako fini sirovi , tostirani i mljeveni u kolačima, jako su fini i kao liker. Još mladi, zeleni i ne sasvim zreli orasi pohranjeni u alkoholu, najčešće rakiji uz dodatak šećera sačinjavaju glavni dio sastojaka ovog prefinog likera.  Još uvijek se skoro pa u svakom dvorištu može pronaći stablo oraha (neki imaju bademe, neki orahe i sl.) pa šteta to i ne iskoristiti. 🙂

Nisam nikad do sada radio ovaj liker, ali za sve postoji prvi puta. Najviše sam ostao impresioniran probavši prošle godine isto jedan orahovac domaće proizvodnje (još uvijek imam bočicu od 2 dl samo za korištenje u čokoladnom kolaču sa rumom), razmislio sam i zaključio, zašto to isto ne napravim i ja?

Najviše što me buni kod ovakvih stvari je upravo to što svatko radi na svoj način, svatko doda nešto svoje i na kraju neki rezultati budu dobi neki budu loši. Tako sam i sa orahovcem imao priliku vidjeti da netko osim nekoliko zrna kave stavlja i limun, cimet u kori ili mahunu vanilije. Naišao sam na par recepata gdje čak ide i klinčić (prema mom mišljenju, klinčića je i u jelu previše ako ga se ne stavlja sa nekom mjerom, preuzme cijeli okus jela). Mislim da vrsta rakije sa kojom se radi i nije toliko bitna, moj orahovac je rađen sa lozovačom dok neki rade i sa šljivovicom.

Najjednostavnije je ponekad i najbolje, a tako me i baba posavjetovala koliko mi je čaga najbolje staviti na litru alkohola, pa naravno, ipak to stari ljudi najbolje znaju pa tako donosim i nekoliko korisnih savjeta oko pripreme domaćeg orahovca.

Orasi moraju biti zdravi i lijepe zelene boje, najbolji su dok još mladi i dok još sasvim nisu počeli formirati unutarnju koru (ljusku). Prilikom rezanja orasi moraju biti sočni, znači najbolji su za izradu likera. Poželjno je prilikom rezanja oraha koristiti plastične rukavice jer od soka ostaje jako ružna smeđa boja ko prstima koja se malo teže može oprati.

Odmah nakon dodavanja rakije u teglu sa orasima, alkohol počinje izvlačiti boji i aromu iz istih, tako će sa vremenom od svijetlo žute do zelene boje tekućina prijeći u sve tamniju i tamniju smeđu boju, a aroma oraha će postajati intenzivnija.

 
Sastojci
  • 1 l rakije (lozovača, šljivovica i sl.)
  • 12 – 15 oraha
  • 20 dkg šećera
  • 3 – 4 zrna kave
Priprema
  1. Manje orahe prerezati na pola a veće na četiri dijela. Staviti ih u čisti staklenu posudu . Dodati šećer, zrna kave i sve zaliti rakijom.
  2. Posudu dobro zatvoriti i staviti na sunce da stoji 4 do 5 tjedana. Nakon toga liker procijediti u boce i upotrebljavati po želji.
  3. Orahovac se može posluživati hladan uz kockicu leda po želji.

 

 

Kolač s trešnjama i prženim bademima

Vrijeme trešanja je vrijeme kad sa sigurnošću možemo reći da je ljeto stiglo 🙂 Crveni primamljivi plodovi ovaj tjedan su golicali moju maštu da pripremim nešto slatko. Kao i sve sezonsko voće jako kratko traju pa ih treba iskoristiti u pripremi kolača, možda marmelada ili jednostavno ih zamrznuti za zimu. Od svih načina pripreme i konzumacije, najbolje su svježe ubrane sa stabla 🙂

Da se vratimo receptu, još pred kraj prošle godine kad je sama izrada bloga bila gotova, napisao sam da ću ponovo objaviti neke stare recepte samo u nešto novijoj varijanti i sa novim slikama. Tako je slučaj i sa ovim receptom kojeg sam prvi puta na internetu objavio još 2007. godine pod nazivom “Tijesto gore višnje dolje”, naime tada sam ovaj istoimeni kolač radio sa višnjama, a desilo se to da su višnje skroz pale na dno kolača pa je upravo od tuda potekao i taj naziv.

Danas prilikom izrade novije verzije razmišljao sam što još dodati da poboljšam okus kolača, sjetio sam se badema (jedinih orašastih plodova kojih sam imao kod kuće), stavio ih u pećnicu da puste miris i lagano se tostiraju 20-ak minuta na laganoj temperaturi.

Evo i nekoliko savjeta kojih se uvijek volim pridržavati kod izrade biskvitnih tijesta.

Sve suhe sastojke potrebno je prethodno prosijati da bi se uklonile eventualne grudice u brašnu, a prilikom dodavanja suhih sastojaka u smjesu jaja uvijek volim prosijavati brašno u smjesu.
Prilikom miksanja jaja sa šećerom i dodatkom vanilije, miksam dosta dugo, možda nekih 15 – 20 minuta na najjačoj brzini da se šećer rastopi, a smjesa postane jako svijatla i udvostruči svoj volumen, nakon toga, čak i prilikom dodavanja tekućih i suhih sastojaka smjesa ostaje istog volumena. Kod pečenja tijesta uvijek se držim one izreke da se pećnica ne smije otvarati prvih 15 minuta (ja u to vrijeme uračunam barem još 5 minuta), a vrijeme pečenja prilagodim pećnici, jer nije svaka ista :)) Za ovaj kolač potrebno je nekih pola sata na temperaturi od 200 – 220 °C.

Kalup u kojem pečem kolač uvijek prekrijem masnim papirom (nekad samo dno) a stranice lagano namastim i pospem brašnom, što mi osigurava kasnije lakše vađenje cijelog kolača iz kalupa. I uvijek imajte čačkalicu pri ruci, kod mene je ona jako dobar pokazatelj i sigurnost da je cijelom procesu pečenja došao kraj 🙂

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 
Sastojci
  • 200 g čvrstog jogurta
  • 200 ml ulja
  • 200 g šećera
  • 600 g glatkog pšeničnog brašna
  • 4 cijela jaja
  • 1 vrećica praška za pecivo
  • 4 velike žlice mljevenih badema (prethodno poprženih)
  • 2 žlice ekstrakta vanilije
  • 200 g očišćenih trešanja (ili količina prema vlastitoj želji)
Priprema
  1. Miksati jaja sa šećerom i ekstraktom vanilije 15 - 20 minuta dok smjesa ne postane svijetla i pjenasta. Uz neprestano miješanje polagano uliti ulje i dodati jogurt.
  2. Prosijati brašno sa praškom za pecivo i žlicu po žlicu uz lagano miješanje dodavati u smjesu od jaja. Na kraju lagano umiješati mljevene bademe.
  3. Izliti smjesu tijesta u prethodno pripremljeni lim za pečenje (obložen masnim papirom, namašćen i pobrašnjen) i po površini poslagati trešnje.
  4. Peči u zagrijanoj pećnici na 200 - 220 °C oko 30 minuta. pečeni kolač ostaviti da se ohladi u kalupu, posuti šećerom u prahu i poslužiti.

 

 

Vafli s medom

Vafli, još poznati pod nazivom Galeti ili Bakini kolačići. Vafle znam često napraviti kad me uhvati želja za nečim slatkim, a jednostavnim. Odlični su uz kavu ili čaj, sa raznim slatkim namazima. Dobro poklopljeni u kutiji ostaju svježi i drugi dan.

 
Sastojci
  • 250 g maslaca ili margarina, omekšalog
  • 150 g šećera
  • 1 vanilin šećer (ili aroma vanilije)
  • prstohvat soli
  • 4 cijela jaja
  • 500 g pšeničnog glatkog brašna
  • 1 žličica praška za pecivo
  • 375 ml mlijeka
  • 2 - 3 žlice svijetlog meda
Dodaci:
  • masnoća za aparat
  • šećer u prahu za posipanje
Priprema
  1. Maslac ili margarin pjenasto izmiješati mikserom. Dodati šećer i sol, nastaviti miskati dok smjesa ne postane prozračna, a šećer se rastopi.
  2. Postupno umiješati jedno po jedno jaje.
  3. Brašno pomiješati sa praškom za pecivo i naizmjenice sa mlijekom dodavati u smjesu maslaca i jaja. Na kraju dodati med.
  4. Dobro zagrijati električni stroj za pečenje vafla, premazati masnoćom (ja koristim ulje i kistom lagano premažem). Uliti nekoliko žlica smjese u stoj i peći dok sa gornje i donje strane ne poprime zlatnosmeđu boju.
  5. Svaku vaflu nakon pečenja staviti da se hladi na kuhinjskoj rešetki, a zatim posuti šećerom u prahu.
Napomena
Vafli se mogu poslužiti uz neki voćni kompit ili slatko tučeno vrhnje.

 

 

Hrskavi kruh sa začinskim biljem

Prije sam znao u velikim trgovačkim centrim kupovati već pripremljene male štuce kruha sa začinjenim maslecem koje je bilo potrebno zamo kratko ispeći u pečnici, to je postala omiljena “glickalica# svim mojim ukućanima. Cijeli proces izrade je jednostavan, a i mnogo jeftiniji od gotovog kupljenog proizvoda, a i sastojci se mogu kombinirati po vlastitoj želji. čak ni kruh ne mora biti u jednom komadu (npor. francuz) već se mogu i iskoristiti kriške kruha koje su ostale od dan prije.

Ovo isto jelo može se raditi na dva načina, sa maslacem i sa maslinovim uljem, od začinskog bilja može se koristiti mažuran, origano, ružmarin, majčina dušica, češnjak… Također se može dodati po ukusu slatka mljevena crvena paprika ili čak ribani parmezan.

Još jedna prednost ovog začinjenog i hrskavog kruha je ta da se može narezati na kockice i posuti po salatama da se dobije hrskavi “touch”.

Moja kombinacija je rađena sa maslacem, ružmarinom, majčinom dušicom i češnjakom uz dodatak malo maslinovog ulja.

Još jednostavnija varijanta hrskavog kruha su Party kruščići koje je potrebno nakon pečenja prerezati na pola i premazati začinjenim maslacem i vratiti još nekoliko minuta u pećnicu da se maslac rastopi i kruh postane hrskav.

 
Sastojci
  • 1 mali cijeli kruh, narezan na kriške (francuz)
  • 100 - 150 g omekšalog maslaca
  • 1 žlica maslinovog ulja
  • 1 češanj češnjaka
  • peršin
  • grančica ružmarina
  • majčina dušica
Priprema
  1. Začinsko bilje oprati, osušiti i sitno nasjeckati. Češnjak također nasjeckati što sitnije.
  2. Omekšali maslac izraditi tilicom, dodati maslinovo ulje i začine, sve dobro izmiješati da se sastojci sjedine.
  3. Kruh narezati na kriške i svaku krišku premazati začinjenim maslacem. Kriške poslagati na pripremljeni lim.
  4. Ispeći u zagrijanoj pećnici 10 - 15 minuta na 200 °C dok se maslac otopi i kruh postane lagano hrskav.

 

 

Party kruščići

Ovi jednostavni maleni kruščići idealni su kao zamjena za kruh ili mogu poslužiti kao podloga za malene sendviče na zabavama. Tijesto se radi sa oštrim pšeničnim brašnom, ali kako ja volim kombinirati razne vrste brašna (kukuruzno, raženo, crno, integralno) tako sam ovog puta eksperimentirao uz dodatak crnog brašna.i maslinovog ulja.
U tijesto se po želji također mogu dodati i razne sjemenke poput sezama, lana, suncokreta i buče, a može se koristiti i začinsko bilje poput ružmarina, majčine dušice i sl.

 
Sastojci
  • 500 g oštrog pšeničnog brašna
  • 20 g svježeg kvasca (ili 1 vrećica suhog 7g)
  • ½ žličice šećera
  • 250 ml vode (po potrebi ako je tijesto malo tvrđe dodati još 1 - 2 žlice)
  • 1 žličica soli
  • ulje (maslinovo) za premazati lim
Priprema
  1. U manjoj posudici zagrijati vodu, dodati šećer, razmrvljeni kvasac i malo brašna. promiješati i ostaviti sa strane da se diže. U međuvremenu pomiješati brašno sa žličicom soli.
  2. U brašnu napraviti udubinu, dodati uzašli kvasac i zamijesiti glatko, elastično tijesto. Tijesto pokriti i ostaviti oko 45 minuta da se diže na toplom mjestu. Kad se volimen tijesta udvostruči, još jednom izmijesiti i ostaviti da se diže još 15 minuta.
  3. U međuvremenu zagrijati pećnicu na 200 °C i lim za pečenje premazati uljem.
  4. Od tijesta oblikovati valjak te ga narezati na 20 jednakih komada. Svaki komad oblikovati u kuglicu i slagati u lim jednu pored druge, pokriti kuhinjskom krpom i putiti da se diže još 30 minuta.
  5. Kruščiće peći u zagrijanoj pećnici oko 20 minuta.

 

 

Seljačka pita

Stari i provjereni recepti su najbolji 🙂 Tako je slučaj i sa ovom pitom. Nedavno sam kod tete degustirao hrpu kolača koje su pripremile ona i baka, bilo je tu svega od čokoladne rolade, malih čokoladnih kuglica, kremastih kolača, dunavskih valova…
Recept za ovaj kolač kod tete nosi naziv “Dado pita”, a ona ga je pronašla na internetu, gledajući recept vidio sam da upravo takav isti recept moja mama ima zapisan u svojoj bilježnici već dugo godina ali pod nazivom “Seljačka pita”.

Tijesto je stvarno prikladno za sve i može se kombinirati sa raznim sastojcima kao što su orašasti plodovi ili voće. Najveća prednost cijelom kolaču je ta što se može lako zamrznuti i poslije odmrzavanja uvijek ostaje isti, a nikakva razlika između zamrznutog i nezamrznutog kolača se ne primjećuje.

 
Sastojci
Tijesto:
  • 4 cijela jaja
  • 300 g šećera
  • 1 vanilin šećer (ili jedna žlica ekstrakta vanilije)
  • 200 ml ulja
  • 100 ml mlijeka
  • 400 g brašna
  • 1 prašak za pecivo
  • 1- 2 žlice tamnog kakaa
Krema:
  • 1 l mlijeka
  • 10 žlica brašna
  • 10 žlica šećera u prahu
  • 1 vanilin šećer (ili 1 žlica arome vanilije)
  • 250 g margarina
Priprema
  1. U posudi za miješanje miksati jaja sa šećerom i vanilin šećerom dok smjesa ne postane svijetla i pjenasta. Neprestano miksajući dodati ulje i mlijeko. Na kraju lagano umiješati brašno prosijano sa praškom za pecivo.
  2. Pripremljeno tijesto podijeliti na dva jednaka dijela i u jedan dio dodati kakao i dobro promiješati. Obe smjese izliti u pripremljene limove, namašćene i pobrašnjene ili obložene masnim papirom i peći na 220 °C oko 30 minuta (provjeriti čačkalicom, a po potrebi duže peći).
  3. Ohlađene biskvite ohladiti i prerezati na pola.
  4. U međuvremenu pripremiti kremu. U posudi za miješanje pomiješati šećer, brašno, vanilin šećer i malo mlijeka. Dobro promiješati da se šećer rastopi, a smjesa postane tekuća. Ostatak mlijeka staviti na vatru da se zagrije i zakuha.
  5. U zakuhano mlijeko dodati pripremljenu smjesu i miješajući kuhati dok se krema ne zgusne. Kuhanu kremu maknuti sa vatre i ohladiti.
  6. U ohlađenu kremu dodati margarin, dobro promiješati da se sve sjedini i dobivenom kremom filovati kolač.