Ponekad iznenađenja dođu kad im se najmanje nadaš. Nisam nikad ni zamišljao kako bi se nešto ovakvo moglo dogoditi jer cijeli ovaj „projekt“ pisanja bloga pokrenuo sam najviše iz nekog svog osobnog zadovoljstva, a i ljubavi prema kuhinji i poslu. Poziv, točnije mail Slobodne Dalmacije za intervju u magazinu „Stil“ mi je bio kao dodatan vjetar u leđa, ali ne samo to, već i potvrda da se trud doista isplati i da netko sve ovo prati. 🙂 Tako je osim kraćeg teksta objavljeno i nekoliko mojih recepata koje možete pronaći na blogu.
Ovo je samo mali dio onog za što mi se neplanirano pružila prilika, jer za nove stvari su planovi već u tijeku, ali o tome će na jesen biti nešto više riječi. 🙂
Svi se ponekad zaželimo nekih novih maštovitih peciva ili kruha obogaćenog novim okusima i raznim drugim dodacima. Kruh koji nije potrebno ostavljati da se diže, a gotov je za nešto više od pola sata. Kombinacije okusa mogu se dodavati po želji pojedinca, a to mogu biti razne sjemenke (suncokret, sezam, bučine sjemenke, lan…), masline, kapari, razno začinsko bilje ili parmezan. Osim toga, kruhu se može umanjiti pola količine brašna i zamijeniti je sa integralnim, crnim ili raženim brašnom. Kod dodavanja integralnog brašna treba voditi računa o količini vode ili mlijeka koje treba više.
Sastojci
250 g glatkog pšeničnog brašna
2 žličice praška za pecivo
prstohvat soli
50 ml maslinovog ulja
125 ml toplog mlijeka ili vode
2 režnja češnjaka
nekoliko grančica majčine dušice i peršina (ili drugog bilja po želji)
Priprema
U posudu za miješanje prosijati brašno, dodati prašak za pecivo i sol. Sve dobro promiješati.
Ugrijati mlijeko ili vodu, a začinsko bilje i češnjak sitno nasjeckati.
Dodati u brašno redom, maslinovo ulje, bilje i na kraju tekućinu te zamijesiti glatko tijesto. Ukoliko se tijesto lijepi dodati još malo brašna i mijesiti dok tijesto ne postane glatko.
Pećnicu ugrijati na 175°C.
Na radnoj površini posutoj brašnom lagano rastanjiti tijesto na željenu debljinu i iz tijesta rezati malene pogačice ili po želji od tijesta oblikovati kruh. Površinu tijesta lagano posuti brašnom, premjestiti u lim i peći oko 15 – 20 minuta.
Pomalo zapostavljene u kuhinji ali i kao povrtna kultura, bundeve su, možemo slobodno kazati simbol jeseni, ali dobro uskladištena može se očuvati i tijekom zime.
Kod nas je bundeva dosta zapostavljena, u prehrani se koristi jako malo, skoro pa nikako dok se jako rijetko uzgaja i to najviše za prehanu životinja, svinja, kokoši i sl. Znam seponekad zapitati zbog čega je to tako, radi li semožda o ome da svaka regija ima samo namirnice koje su karakteristične za njeno podneblje ili ljudi u dalmaciji jednostavno nisu naviknuti na njen okus?
A zašto svi volimo bundevine koštice, pogotovo one slane kojima teško možemo odoliti kad ih počnemo jesti (o kasnijoj žeđi da ne govorim :))?
Osim pirea, juhe i sl. bundeva se još može iskoristiti u pripremi kruha, peciva, kiflica, muffina i wafla ali jako se lijepo može i iskombinirati sa nekim drugim namirnicama za ukusno i hranjivo jelo.
Kad smo već kod jela, ovo tmurno i kišno vrijeme nartjeralo me da u kuhinji provedem što više vremena kako kuhajući tako i eksperimentirajući. Kako ponekad nemam dovoljno dobro osvjetljenje za fotografiranje, a pogotovo za oblačnog dana, odlučio sam se za mobitel, a sa time mi se otvorila i nova opcija dijeljena slika preko Instagrama tako da od sada sve zanimljivosti vezane uz hranu slikam gdje god uhvatim i dijelim na internetu (sve možete pogledati naInstagramu u Facebook stranici) što mi se po reakcijama čitatelja učinilo jako dobrom idejom.
Da se vratim na bundeve, za jelo u pećnici, onako nešto na brzimu mogu seoristiti skoro pa sve namirnice koje vam se nađu u hladnjaku i pri ruci. Kod mene su bili mrkva, krumpir, bundeva i peršin (razmišlja sam da dodam i korabicu ali opdustao sam) uz dodatak maslinovog ulja i poprženih bundevinih koštica. Priprema je jednostavna, za početak zagrijati pećnicu na nekih 75° C, sigurno se pitate zašto, zbog koštica, njih prve riješim i one budu gotove dok se ostatak povrća očisti, nareže i začini, a kasnije je lako pojačati temperaturu na nekih 175 – 200°C.
Prerzanoj bundevi (koristiti bundevu po želji, kod mene je bila jedna manja muškatna) izvaditi koštice i posložiti ih na masni papir i staviti u pećnicu da se lagano posuše i zamirišu. Gotove koštice izvaditi, pustiti da se ohlade, očistiti i koristiti za posipanje gotovog jela, dok se onaj „višak“ može grickati ili iskoristiti za kasnije posipanje kruha, peciva i sl.
Odabrano povrće oprati, narezati na veće komade ili srednje kocke (zavisi o pojedincu, trenutku inspiracije …, ako se radi manja količina povrća onda su ipak bolje kocke), dodati po ukusu glavicu luka (kapule) izrezane na listiće ili na četiri dijela, nekoliko cijelih režnjeva češnjaka, posoliti, popapriti, zauljiti (mješavinom običnog i maslinovog ulja) i dobro promiješati.
Peći oko pola sata dok povrće ne omekša, ne treba previše miješati tijekom pečenja da se povrće ne raspadne, pogotovo bundeva koja je jako mekana. Na kraju jelo, prilikom posluživanja preliti maslinovim uljem i posuti prženim košticama bundeve.
Pečeni češnjak kako kod mnogih tako i kod mene nije neka posebna novost u kuhinji jer iako ponekad znam ispeći nekoliko cijelih glavica i dodatno ih aromatizirati, isto tako znam u mesno pečenje ili prilikom pirjanja mesa ubaciti nekoliko cijelih režnjeva koja ne samo za daju dodatni okus i aromu već i kasnije onako mekana i istisnuta iz ljuske daju nam priliku za uživanje u tom pomalo gorkastom, orašastom okusu.
Osim ukusnog i mirisnog češnjaka tu je i ulje koje se tijekom pečenja aromatiziralo češnjakom i ostalim mirisnim sastojcima, a koje se kasnije može koristiti kao dressing za razne salate ili dodatak nekim drugim jelima. Da se i sa ovim receptom može eksperimentirati to potvrđuje i korištenje raznog začinskog bilja i ostalih dodataka koji se mogu kombinirati po želji i ukusu pojedinca. Kod mene su tu jako često ružmarin i majčina dušica, papar u zrnu, a može se dodati i koja suha ljuta paprčica.
Upotreba pečenog češnjaka je prilično raširena tako da se po želji može dodavatiu razne guste juhe, piree ili jednostavno namazati na tostirani kruh uz nekoliko kapi ulja. Ja uživan u njemu, a vi?
Sasojci:
2 – 3 cijele glavce češnjaka
sol
maslinovo ulje
ružmarin, majčina dušica i sl. (po izboru)
Priprema.
Priprema pečenog češnjaka prilično je jednostavna, a za pečenje se može koristiti aluminijska folija u koju se omotaju glavice češnjaka ili male keramičke posudice u koje se stavi po jedna glavica, začini i prekrije folijom.. Ja obično radim u jednom srednjoj keramičkoj posudi u koju naslažem sve glavice (ako radim veću količinu).
Dakle, glavicama češnjaka potrebno je odrezati nožem oko 1 m od vrha. Ako ćemo glavice češnjaa peći svaku za sebe ondasvaku glavicu staviti na veći komad preklopljene aluminijske folije (kod nas je aluminijska folija za domaćinstvo poprilično tanka pa si ja volim uzeti malo veći komad i preklopiti ga nekoliko puta do željene velićine i debljine, jer time osiguravamo da nam se folija ne probuši ili ne pukne pa da ulje ne curi) te začiniti sadobrim prstohvatom soli i zaliti za maslinovim uljem (na ulju ne treba štediti jer se kasnije ulje lako prelije u boćice i koristi prema želji i potrebi a imat će finu aromu češnjakai ostalh dodataka), a po želji dodati malo ružmarina ili majčine dušice.
Čvrsto zamotati foliju oko glavice češnjaka te staviti u pećnicu prethodno zagrijanu na 200 °C oko 45 minutado 1 sata.
Nadam se da ćete i vi otkriti svoju omiljenu kombinaciju začina i češnjaka. 🙂
Kažu da je rožata tradicionalno Dubrovački desert i specijalitet koji se u originalu radi sa rakijom od ruža. Za mene je jedan od jednostavnijih deserata koji ne zahtjevaju puno pripreme osim malo pažnje kad je u pitanju izrada karamela i samo pečenje. I opet, smjesa jaja, mlijeka i šećera može se aromatizirati po želji ali ništa pretjerano da neki odrđeni okusi ne dominiraju.
Da sam sa ovom rožatom napravio pravu stvar i da je dobra i okusom potvrdila mi je bratova žena koja je rodom sa Korčule i velika je ljubiteljica rožate 🙂
Sastojci
500 ml mlijeka
3 cijela jaja
150 g šećera
mahuna vanilije (1 vanilin šećer ili ekstrakt vanilije)
rum (po želji)
naribana korica limuna ili naranče (po želji)
Priprema
Od ukupne količine šećera odvojiti pola i uz dodatak 2 – 3 žlice vode skuhati na laganoj vatri u karamel. Karamel uliti u pripremljene posudice (kalupe) u kojima će se peći rožata. Ostaviti sa strane.
U lončiću zagrijati mlijeko. U posudi za miješanje izmiksati žicom za snijeg jaja, šećer i vanilin šećer (ukoliko se koristi maguna vanilije, prepoloviti je na pola, ostrugati sjemenke i prokuhati je u mlijeku), rum i naribanu koricu limuna ili naranče.
Uliti toplo mlijeko (ne prevruće da se jaja ne skuhaju) i dobro promiješati.
Dobivenu smjesu pažljivo uliti u pripremljene kalupe.
Kalupe premjestiti u dublji pleh napunjen vodom do polovice visine kalupa i peći oko 40 minuta do 1 sat u pećnici prethodno zagrijanoj na 150 – 180 °C.
Pečenu rožatu ohladiti, premjestiti u hladnjak da se dodatno ohladi.
Ohlađenu rožatu pažljivo iz kalupa preokrenuti na tanjur i servirati po želji uz tučeno slatko vrhnje.
Napomena
Prilikom kuhanja karamela pripaziti da jako ne kuha i da ne izgori jer će uprotivnom dobiti gorak okus. Rožata se također može pripremati u jednom većem kalupo ili malo većoj posudi za pečenje, na isti način kao što je opisano u receptu. Pečenu rožatu lagano tankim nožem odvojiti od ruba kalupa da se lakše istrese na tanjur.
Istina, nije riječ o pravom pudingu ali je izvrsna zamjena za jednostavni, ukusni i brzi desert, naravno i desert na kojeg mnogo ljudi baš i nije naviklo jer se kod nas toliko i ne sprema.
Često na internetu znam listati i čitati raznorazne kulinarske stranice i blogove (a tko ih od nas ne čita?) ne samo u potrazi za nekom inspiracijom nego jednostavno što u tome uživam. Isto tako gledam i pratim na Youtube-u razne strane kulinarske emisije i natjecanja, a također se tu nađe i koji zanimljvi homemade kućni kulinarski video uradak.
Amerikanci, pa kakvi god oni bili nekad zbilja znaju toliko dugo i opširno opisivati i objašnjavati određeni recept da boli glava, u najmanju ruku izmišlja se topla voda, ali bez obzira na to stvarno se nože pronaći dosta zanimljivog i poućnog sadržaja.
U nekakvom tom stilu mog „švrljanja“ internetom i razgledavanja recepata naišao sam i na istoimeni Bread Pudding, stranci su naprosto ludi za njim, ali meni to dođe kao odlična ideja (među mnogima) kako iskoristiti preostali kruh ili peciva, sve zavisi kako se u čijoj kuhinji nađe.
Doduše kod nas se baš u rijetkim situacijama i nađe kruha koji je ostao od prije dan – dva jer kruh koji se ne pojede danas može se bez problema sutradan zagrijati u pećnici i dobije se savršeno mekani i hrskavi kruh na kojem se ni ne primjeti da je od prethodnog dana, sa pecivima je druga priča, njih rijetko kad ostaje. No, da se vratimo na puding od kruha.
Nije mi dugo trebalo da se odvažim na pripremu istog, brz ikakvih striktnih mjera sastojaka i sa kombiniranjem okusa prema vlastitom nahođenju jer gledajući na Youtube-u izmišljanje „tople vode“ došao sam samo do jednog zaključka, a to je da se u ovom receptu može koristiti bilo koji kruh, naravno bez kore, ali tko voli ne smeta ili bilo koje mliječno pecivo, pletenica, kajzerica, kroasani i sl. Isto tako i arome, začini dodaci, sve po vlastitoj želji, od korice limuna ili naranče, ruma, vanilije, cimeta, kardamoma (sa ovim dodatkom radim sljedeći puta), muškatnim oraščićem (tako sam vidio,ali meni oraščić sam u ovom baš i ne „šmeka“) ili jednostavno dodati malo (to mi je palo na pamet) mješavine začina za medenjake … Zanimljiva mi je ideja došla da probam iskombinirati novi okus ali radeći sa kroasanima (u pekarnicama imaju „iza kulisa“ već pečene kroasane bez nadjeva).
No dobro, dalo bi se tu pričati i stvarati raznorazne kombinacije, ali ova moja je bila u neku ruku klasična, osim što je kruh bio tamni i bez kore uz dodatak cimeta, grožđica i limunove korice (a što kažete na kombinaciju kroasana sa čokoladom, narančine korice i soka uz nekoliko kapi ruma i uz smanjenu količinu šeera u jajima i mlijeku?).
Još jedna stvar koju sam također primjetio u vezi ovog recepta, a i samog glavnog sastojka – kruha, a ujedno to meni i nije nešto pretjerano bitno, ukoliko je kruh svjež (premda se preporuča da bude stariji i suh da bolje upije dio tekućine i tra la la la…) jednako će upiti tekućinu samo što će možda biti više „kremastiji“ iznutra.
Pogledate li malo nekoliko različitih video clipova ovog deserta primjetit ćete da u nekim recetima ide i maslac kojim se preljeva kruh, vjerujte, probao sam i meni je maslac ovdje potpuno nepotreban jer tijekom pečenja masnoća ispliva na površinu, jedino što ja volim je sa malo, ali zbilja malo maslaca premazati iznutra keramičke posudice u kojima pečem puding i to je sve.
Sastojci
200 – 300 g starijeg kruha, peciva, kroasana i sl.
250 ml mlijeka
50 g šećera
1 paketić vanilin šećera
2 jaja
prstohvat soli
malo naribane limunove korice
malo suhih grožđica
¼ žličice cimeta
nekoliko kapi ruma (po želji)
Priprema
Kruh narezati ili natrgati na komadiće veličine zalogaja, po želji odstraniti koricu dok je peciva dovoljno natrgati onakva kakva jesu.
U većoj posudi za miješanje umutiti jaja sa šećerom, soli, vanilin šećerom, (može poslužiti i 1 žlica ekstrakta vanilije) cimetom i limunovom koricom. Uliti mlijeko i sve dobro promiješati. Dodati grožđice i narezani kruh te pustiti da kruh upije dio tekućine.
U međuvremenu pećnicu zagrijati na 150 – 175 °C, a keramičke posudice (ili jednu veću keramičku posudu, sve zavisi koliko toga spremate) lagano premazati maslacem.
Namočeni kruh podijeliti u posudice i u svaku podjednako uliti preostalo mlijeko koje kruh nije upio te staviti u zagrijanu pećnicu.
Peći oko 45 – 60 minuta dok površina kruha lagano ne porumenii smjesa bude čvrsta na dodir.
Omekšali slanutak staviti u posudu za kuhanje i preliti sa oko 2 litre vode, staviti da kuha.
Slanutku dodati sitno narezani luk, češnjak i peršin i lovorov list.
Kad je slanutak na pola kuhan dodati mu na kockice narezane krumpire i maslinovo ulje. Začiniti paprom, a po ukusu i potrebi dodati soli.
Kuhati dok se slanutak skroz ne skuha, a krumpir se na pola raspadne što će juhi dati gustoću.
Juhu poslužiti po želji i ukusu uz kruh i prelivenu sa malo maslinovog ulja.
Napomena
Po želji se u juhu može za dodatni okus dodati i suho meso, rebarca i sl. Koje je potrebno prethodno oprati i prokuhati u kipućoj vodi oko 5 minuta uz dodatak lovora i češnjaka (da bi se izbjegla prevelika slanoća juhe ukoliko je meso slano).
Za razliku od klasičnog kruha No knead je lakša i brža verzija iako dosta različita. Ljepljiva struktura dok tijesto uzlazi svojih 12 do 18 sati i mekana i rupičasta struktura te hrskava korica nakon pečenja čine ovaj kruh neodoljivim. Mjere za satojke su šalice i žlice, moje šalice su američke measuring cups od 240 ml (1 šalica) te 120 ml (1/2 šalice) ali ako i nemate takve šalice dobro će poslužiti i obična čaša ili čaša od jogurta od 200 ml te naravno pridržavanje mjera napisanih u receptu.
Vrste brašna za izradu kruha mogu se kombinirati po želji ali isto treba pripazi o kojem je i kakvom brašnu riječ jer svako brašno traži različitu količinu vode.
Sastojci
3 šalice glatkog pšeničnog brašna
1 ½ žličica soli
¼ žličive suhog kvasca
1 ½ šalica tople vode
Priprema
U posudu za miješanje staviti brašno, dodati sol i suhi kvasac, dobro promiješati. Uliti vodu i miješati rukama ili drvenom žlicom dok se sastojci ne spoje u vlažnu ljepljivu smjesu.
Posudu pokriti prozirnom plastičnom folijom i ostaviti na sobnoj temperaturi da uzlazi 12 – 18 sati.
Sutradan, na dobro pobrašnjenu radnu površinu lopaticom istresti tijesto iz posude. Tijesto posuti brašnom te dobro pobrašnjenim rukama lagano tijesto oblikovati u željeni oblik. (Ako se želi okrugli kruh tijesto lagano razvuči rukama i preklopiti svaku stranu kao pismo i prebaciti na lim preklopljenom stranom prema dolje. Ako se želi oblik Ciabatte, tijesto je potrebno lagano raširiti i oblikovati u duguljastu štrucu).
Oblikovano tijesto premjestiti na lim obložen masnim papirom (ukoliko se ne koristi masni papir, lim je potrebno obilno posuti oštrim palentom – kukuruznom krupicom) te pokrivemo ostaviti da se diže još 2 sata na sobnoj temperaturi (tijesto će više ići u širinu nego u visinu dok će se tijekom pečenja u pećnici lagano dignuti). Površinu kruha još jednom lagano posuti glatkim pšeničnim brašnom.
Nakon 2 sata uzažli kruh prebaciti u prethodo zagrijanu pećnicu i peći oko 60 minuta.
Pečeni kruh ohladiti na mrežici za hlađenje i poslužiti.
Napomena
Temperaturu pećnice će najbolje znati namjestiti svatko za sebe jer svaka pećnica ne peče jednako. Idealna temperatura moje pećnice za ovaj kruh je od 150 do 175 °C, sve iznad toga kod mene je previše.
Kako sam ljubitelj dobrih, starih i isprobanih recepata, ova pita je nastala kao tema dviju već davno probanih pita od karamela i limuna koje sam jeo kod bake. I na temeju ove pite dale bi se izvoditi razne varijacije na temu sa kremom ali meni osobno je najdraža ovako jednostavna, starinska krema na bazi mlijeka i maslaca uz dodatak malo arome limuna.
Sastojci
Tijesto
400 g glatkog pšeničnog brašna
150 g maslaca ili margarina
100 g šećera
2 cijela jaja
3 žlice kiselog vrhnja
1 kesica praška za pecivo
Krema:
1 litra mlijeka
8 žlica oštrog pšeničnog brašna
250 g maslaca ili margarina
200 g šećera u prahu
sok ½ limuna
malo naribane limunove korice (po želji)
Priprema
U posudu za miješanje staviti brašno, na kockice narezani hladni maslac i šećer. Utraljati rukama da se dobije mrvičasta smjesa (kao za prhko tijesto). Na kraju dodati ostale sastojke, kiselo vrhnje, jaja i prašak za pecivo te umijesiti tijesto.
Tijesto zamotati u prozirnu foliju i ostaviti u hladnjaku da miruje oko 30 minuta.
Odmoreno tijesto podijeliti na četiri jednaka dijela i svaki dio razvaljati i peći na obrnutoj strani lima prekrivenoj masnim papirom oko 10 minuta na 175 – 180°C (pripaziti da se tijesto previše ne prepeče).
Gotove kore ostaviti sa strane da se hlade, a u međuvremenu napraviti kremu.
U posudu za kuhanje uliti1/2 litre mlijeka i pustiti da zakuha. Brašno i šećer umutiti u ostaloj količini mlijeka , uliti u zakuhano mlijeko i miješajući kuhati dok se krema ne zgusne. Maknuti sa vatre i pustiti da se hladi (povremeno kremu promiješati dok ne postane mlaka).
U ohlađenu kremu dodati izrađen maslac i limunov sok te sve dobro spojiti.
Kremom mazati pripremljene kore (također kremom namazati i zadnju koru koja dođe na vrh) i pustiti najmanje 24 sata da kore omekšaju od kreme.
Napomena
Po želji i ukusu u kremu ili tijesto za kore može se dodati i malo naribane limunove korice.
Prva godina je iza nas, kao da je jučer bilo kad sam odlučio preseliti blog na vlastitu adresu, dobro, to je bilo krajem 2011. godine kada je blog lanskiran, ali sa lijepim stvarima se nastavilo i u 2012. godini. Kao što sam i bio rekao na početku, tijekom vremena promijenio se i obrazac za komentiranje jer prilikom lansiranja bloga stiglo mi je dosta upita zbog čega je baš Facebook obrazac za komentiranje, dodana je i rubrika „Blog“ gdje možete pročitati zanimljive stvari nevezane uz recepte, ali isto vezane uz hranu. 🙂
Za sada toliko o blogu, što sam planirao sam i napravio tako da sam jako zadovoljan cjelokupnim izgledom.
Još jedna stvar koja me je razveselila u prošloj godini je činjenica, a i analitika bloga pokazuje da iz dana u dan kao iz mjeseca u mjesec broj posjeta vidno raste, naravno, vidim ja i koje recepte najviše gledate. 🙂
Kao nastavak u dobar početak godine kremula je i suradnja sa portalom „Užareni lonac“ i među ostalim objava mojih recepta, ali nažalost portal se u kratkom roku ugasio. Jedno od meni najvećih iznenađenja, nevezano uz blog, bio je poziv na snimanje jedne emisije Masterchefa točnije gastroduela koji se snimao u Koprivnici u suradnji sa Podravkom kao jednim od glavnih sponzora emisije. Bilo je to jedno jako lijepo iskustvo koje će se kod nas sudionika jako dugo pamtiti (više možete pročitati na jednom od prethodnih postova).
Bilo je tu i nekoliko gostovanja kod prijatelja food blogera pa se tako išlo sa receptom „Njoki od kruha“ putem Trogira u goste na blog „Dalmatia Gourmande“, a nakon toga i prema Francuskoj sa receptom „Fritule“ kod dvojca sa bloga (A)cro(b)atie Gourmande.
U međuvremenu došlo je i ljeto, a sa njime i poslovne obaveze koje su na moju žalost dosta utjecale i na sam blog, bila je stanka neko odreženo vrijeme, jednostavno, takav je posao da nisam ni imao za sebe ništa vremena.
Kraj ljeta opet neočekivano nosi nove izazove, stigao mi je poziv od uredništva Coolinarike zaprisustvovanje snimanju za Coolericu, jedinstvenu knjigu recepata koju korisnik sam kreira odabirući recepte po vlastitoj želji. Još jedno zanimljivo iskustvo sa dragim ljudima i jedan cijeli vikend u Zagrebu.
Već je poznato da svake godine nakon ljeta idem u Zagreb opskrbiti se sitnicama za kuhinju kojie na mogu pronaći kod nas u Zadru, pa sam tako i neplanirano završio na prvoj večeri Dove Fashion.hr –a, promociji Coolerice i reviji Vegetinih dizajnerskih pregača.
Kao mali znak pažnje za velik broj posjeta blogu tijekom prvih godinu dana organizirao sam i malo nagradno darivanje u kojem sam i na simboličan način obilježio prvi rođendan ili jednu godinu postojanja bloga.
Vjerujem kako će i ova 2013. godina nastaviti se kretati u isto tako pozitivnom i dobrom smijeru na obostrano zadovoljstvo uz dosta novog zanimljivog sadržaja i novih zanimljivih recepata. 🙂
