Kužinavanje

Masline me kao i divlje šparoge podsjećaju na jednu zajedničku stvar, ili ih voliš ili ih ne voliš … Jedna zajednička stvar kod domaćih pripremljenih maslina i šparoga je gorčina koju dosta ljudi ne voli. Ali vratimo se mi na masline.

Osim što se masline nakon blagdana Svih Svetih beru za kasniju preradu u ulje,  tako se prilikom čišćenja odvajaju one ljepše i zrelije masline za jelo. Postoji nekoliko načina kako uspješno pripremiti masline, neki već klasični načini dok su neki i za mene potpuno novi, pogotovo kad  u sred jela jedeš masline i ne možeš primjetiti razliku dali su pečene, kuhane ili nisu uopće obrađene na takav način, ali idemo polako 🙂 Nije svaka maslina baš najbolja za pripremanje, najbolje su one velike, mesnate i potpuno zrele sorte Orkula.

Pamtim kao klinac kad bi išli u branje maslina baba bi uvijek nosila uz svu ostalu hranu za marendu i malenu staklenku pečenih maslina u maslinovom ulju. Tada, iako me zanimalo kako se što radi, još uvijek mi je bio zbunjujuć taj cijeli proces pečenja i dobivanja onako ukusnih maslina. Ćak ni danas, dosta godina kasnije, ni ja ne znam ispeći masline  …, da, da … stari ljudi su to jednostavno znali, onako kako su njih naučili njihovi stari, treba inati osjećaj i znati kad je maslina gotova bez da s prepeče i postane gorka. Da sam se previše upuštao u takvu pripremu maslina i nisam ali sam probao dosta koliko uspješnih toliko i neuspješnih verzija pečenih maslina. Još i danas ostajem pri svom mišljenju, treba to znati izvesti, ali još uvijek pamtim kako je baba znala sjediti ispred pećnice i gledati u masline pazeći da budu pečene baš onako kako trebaju biti. Čuvati se mogu u staklenkama, prelivene maslinovim uljem, ili mješavinom maslinovog i sojihog ulja, ćak se i za aromu mogu dodati i režnjevi češnjaka. Dobro pokrivene uljem i bez dotoka zraka možemo u njima uživati i cijelu zimu.

Još jedan način, meni malo manje drag su masline kuhane u moru ili slanoj vodi. Samim kuhanjem maslina postaje mekana, začinjena i pouljena, bilo na zraku ili u hladnjaku ne može baš dugo stajati jer postaju kisele i gotovo nejestive. Pripremiti ih je prilično jednostavno, količina maslina po želji, stavi se kuhati u uzavrelo more ili slanu vodu i ostave tako da kuhaju oko 2 – 3 monute, maknuti sa vatre i pustiti da se u tekućini od kuhanja ohlade. Nakon toga potrebno ih je ocijediti, posoliti i zauljiti uljem.

Zamrzavanje maslina nisam iskušavao premda mislim da bi se pečene masline lakše mogle zamrznuti od kuhanih, ali tu dolazimo do zanimljivog dijela. Mnogi kojima sam spominjao ovaj način ostali su iznenađeni i zaključio sam da dosta ljudi ni ne zna da se masline i sirove mogu zamrznuti pa su tako i nakon nekog vremena izvađene iz leda jestive i jako ukusne.

Dakle, prošlo ljeto sam imao priliku jesti domaće masline, u sredini ljeta, mislim se to je nemoguće, ali stvarno, ispred mene se pojavila najlonska vrećica (ustvari nebi se baš moglo kazati da je ono bila vrećica već vreća) puna zamrznutih maslina, mislim se što je sad ovo i kako su pripremljene?
Ništa jednostavnije, da bi se masline pripremile na ovaj način, potrebno je odabrati zdrave, mesnati i potpuno zrele masline koje se potom operu i vodi ili moru te stave sušiti u cjedilo. Nakon toga pakiraju se u najlonsku vrećicu i spremaju i zamrzivać. U zamrzivaču trebaju stajati najmanje dva mjeseca prije nego ih se krene jesti, iz razloga da se dopusti ledu da se kroz maslinu probije sve do špice. Ovako spremljene masline mogu trajati ne samo cijelu zimu već i cijelu godinu te ih možemo jesti kad god nas uhvati želja, a praktićno je i to što se može iz leda izvaditi samo onolika količina maslina koja se namjerava pojesti dok ostatak i dalje ostaje u hladnjaku.

Nakon što su masline odstajale potrebno vrijeme u ledu, željenu količinu malina potrebno je izvaditi i staviti u posudu te posuti sa soli, promiješati i ostaviti na sobnoj temperaturi ili suncu da se odmrznu prirodnim putem. Kad su masline skroz odmrznute i više nema naznaka leda, zauljiti ih maslinovim uljem, promiješati i poslužiti.
Eto, tko ne zna, razlike u okusu nema nikakve, a do sljedeće sezone branja maslina ni ćemo uživati u našima – iz leda. 🙂

Zanimljiv post o maslinama i načinju konzerviranja maslina možete pročitati i na Dalmatia Gourmande

Kamere, reflektori, hrpa ljudi, strka i zbrka… stvari su koje se ne mogu vidjeti preko televizijskih ekrana, a meni se pružila prilika da budem dio upravo toga  🙂

Na lokaciji Podravkinog rekreacijskog centra, točnije u Štagelju snimala se jedna od emislija Masterchefa 2012 – Gastroduel. Podravka kao jedan od glavnih sponzora emisije dobila je priliku za snimanje jedne emisije sa korisnicima web stranice Coolinarike (korisnici u ulozi degustatora i „stručnog žirija“).

Neke prilike u životu se ne prižaju tako često, jedna od takvih je upravo bila i ova. Jedna među pozivnicama upućena od strane uredništva Coolinarike stigla je i do mene, previše razmišljanja i dvoumljenja nije bilo osim velikog i pozitivnog iznenađenja. Kako mi je zanimanje barijera za sudjelovanje u showu (a i nisam baš tip za natjecanja ovakve vrste) ovo mi je bila idealna prilika da budem dio onog svega što se ne može vidjeti preko malih ekrana. U sklopu trodnevnog boravka u Koprivnici, prisustvovanje snimanju Masterchefa nije bilo jedina aktivnost koja nas je čekala J Obišle su se tako Podravkine tvornice marmelada (cijeli proces proizvodnje podravkinih slatkih proizvoda) i tvornica Vegete (obilazak tvornice i prezentacija proizvodnje Vegete, juha i ostalih proizvoda), a nije ni izostalo druženje sa dragim i veselim urednicama Coolinarike (Karmela, Ivana, Andreja i Vanesa), a i ostalim korisnicima koji su bili pozvani da prisustvuju snimanju.

12 natjecatelja, crveni i plavi tim, dva glavna jela, dva deserta, masterchef žiri i coolinaričari sačinjavali su scenu Masterchef gastroduela.

Cjelo snimanje je trajalo jako dugo, a sa kandidatima nije bilo mnogo komunikacije ali smo cijeli razvoj događaja (do našeg nastupa) mogli promatrati sa druge strane PRC-a, iz Kleti.
Vrijeme nas i nije baš poslužilo, izmjenjivali su se oblaci i sunce, ali to nas nije spriječilo da sa užitkom i uzbuđenjem obavimo zadatak koji je stavljen pred nas 🙂

Izmjenjivali su tanjuri sa jelima, smuđ (kao slatkovodna riba za mene je predstavljao pravi izazov jer riječnu ribu baš i nemam tako često priliku jesti) kao glavno jelo plavog i crvenog tima te deserti, „moderna verzija“ Croumblea sa jabukama i Kukuruzna zlevanka.

Razgovarajući i komentirajuči tijekom snimanja sa drugim coolinaričarima došao sam do zaključka da svi imamo skoro pa iste favorite u posluženim jelima, glavno jelo plavog tima i desert crvenog tima. Gledajući realno da su to sve amateri i uz greške i propuste upravo ta dva jela su jako dobro spremljena. Kad kažem greške i propusti, mislim na cjelokupni dojam, od posluženog i dekoriranog jela do rada samih natjecatelja.

Kod crvenog tima, sa jelom od smuđa, prevladavao je nedostatak začina koliko u ribi toliko i u prilogu od krumpira dok je jelo od cikle koje je bilo posluženo uz ribu bilo izvrsno, lagano osvježavajuć okus aceto balsamica i cikle odlično se uklopio uz umak od senfa sa kojim je cikla bila poslužena. Desert, navodno „moderna verzija“ croumble-a, nije bila ništa više nego obična pita od jabuka sa prhkim tijestom uz dodatak orha i lješnjaka koji se baš i nisu previše osjetili u jelu (bar ne u tolikoj mjeri da se može zaključiti o kojem je orašastom plodu riječ) ali je sasvim lijepo kao cjelina odgovaralo uz dodatak tučenog slatkog vrhnja.

Plavi tim se pokazao nešto boljim u pripremi iste namirnice za glavno jelo dok su sa desertom napravili potpuni promašaj. Koliko su kandidati prilikom posluživanja objasnili, smuđ je bio pečen, a uz njega je bila poslužena heljda (meni također sasvim nova žitarica koja me je svojim okusom potpuno oduševila) sa povrćem i uz sve to salata od crvenog kupusa, mrkve i komorača sa dressingom od bučinog ulja uz dodatak korijandra. Izvrstan spoj okusa uz lijepo izkombinirane i dozirane začine. Zlevanka, nju sam imao priliku probati i prije, tako da mogu reći da je izvedna plavog tima bila loša, previše jaja u samom tijestu, a dodatak umaka od jagode (što je po meni bilo nepotrebno i kao dekoracija) i umaka od šljiva (suhe šljive kuhane u crnom vinu uz dodatak cimet a i pimenta) nije se lijepo spajao zbog svoje gorkaste arome.

Na kraju snimanja, svoje smo dojmove i viđanja podijelili sa Masterchef žirijem, a nakon toga bilo je i neizostavno skupno fotografiranje za uspomenu J U tren oka podravkin Štagelj se ispraznio, masterchef natjecatelji su otišli, kamermani i ostala ekipa, uključujući žiri isto, a mi smo se vratili natrag u klet gdje se naše veselo druženje i dalje nastavilo.

Osim jela koja su skuhali kandidati masterchefa, kulinarska avantura u smislu jela bila je zanimljiva i maštovita od samog početka. Tako se između ostalog na posluženom jelovniku našla juha od vrganja i heljde i juha od koprive, štrukli s koprivom i Brgovska pita (nešto zaista fenomenalno).

Povratak u Zagreb je također protekao veselo uz puno priče i smijeha (a drugačije i ne može biti kad se Coolinaričari okupe) i tako je završilo trodnevno putovanje i iskustvo koje će se pamtiti dosta dugo.

Autori fotografija: Vera Somek, Ankica Kovačić i Karmela Karlović.

Također na ovom linku može se pročitati Ivanin članak o snimanju Masterchefa dok se ovdjenalaze dojmovi svih koji su bili na snimanju.